ljubavni roman
...TRAG NADE...
U mraku se pojavi trag crvenog svijetla..
Tako stidno i tiho...al je ipak vidljivo..
Potaknuto toplinom tvojih slatkih usana
vođenima željom mojeg nezasitnog duha..
Duha željnog tvoje blizine...
željnog tvojih ruku...
ruku sreće i sigurnosti..
ruku koje će uz dodire sreće
ostaviti trag crvenog svijetla
na mojoj mračnoj duši...
..Doći ću ti u snovima..
...Doći ću ti kad ćeš se najmanje nadati..
..u tvoj miran san..ispunit ću ga krvlju i jecajima..
Osvetit ću sve svoje noći bez snova...
..sve svoje dane bez radosti i smijeha..
..svojim ću mračnim mislima prokleti sve..
sve što me ikad povezivalo s tobom..
taj kratak dio mog krvavog života..
Proklet ću pogled kojim si me gledao i
ruke kojima si me taknuo...
..te proklete tople..lešinarske ruke...
...PROKLETE USNE...
Uživala sam u prizoru tvog mrtvog, krvavog tijela..
Lice i tvoje modre usne obasjavala je mjesecina..
U mislima sam polako ubijala i zadnje osjećaje prema tebi..
Bila sam sretna što si odsutan..
Bila sam sretna što sam tvoju dušu predala Njemu...
Nisam mogla odgovarati za zločin..
Nije bilo "onih koji su vidjeli"..
...i tako zanesena ljepotom tvog modrog,
mrtvog lica obasjanog mjesecinom...primjetih..
primjetih da su se pomakle tvoje prokleto slatke usne..
nemir...strah...
i opet tvoje riječi...opet moja dvojba....
...istina ili slatka laž......?
......moja ili tvoja krv..?
...Nakon ponoći...
Jednom će doć i ta ponoć...
a nakon nje tvoja će sudbina
biti u mojim rukama...
osvetničkim rukama..
rukama željnima tvojih suza..
tvoje patnje...
očekivat ćeš svjetlost i sreću...
VARAŠ se....
Moje će ti osvetničke ruke donjeti mrak..
Mrak...jad i bol....uz poneki krik..
krik moje duše...
koja će u veselju pjevati himnu mraku..
NEVINO LICE....i krv
Noć......tišina........
pa glasanje sove...
opet tišina............
Trag mjesećine kroz granje
dopire do tvog lica...
bljedog lica umrljanog krvlju...
svježom krvlju koju su moje
osvetničke ruke razmazale po
tvom prokletom tijelu...
bljedom tijelu koje u travi
leži prekrito rosom i svježom krvlju...
te proklete plave oči držiš otvorene...
obasjava ih mjesečina...tišina....
....glasanje sove......pa tišina....
umro si u travi na mjesečini......
ruke su mi krvave.....................
Ubila sam te...tišina.....
ZAŠTO???
Zašto si me povrijedio...
Zašto sam bila tvoja igračka??..
Jel ti se svidjelo gledat moj zaljubljen pogled..
Pogled koji je uz smješak pratio svaki,
ali baš svaki tvoj pokret...
Odgovarao si mi smješkom i dodirima...
te ponekad kojom lijepom riječi...
sve je izgledalo tako obečavajuće,
sjajno ko kristalna kugla....
....LOm.......
komadići kristala...
leže umrljani krvlju...
krvlju mog ranjenog srca...
Hoće li se ikad komadići kristala sastaviti...
Sada to ovisi o meni...ne o tebi...
jer ih od tebe neću više primiti...
Skupit ću ih ja...
ako uspijem proć...
proć preko tvojih lažnih nada.....
...POKVAREN SI...
Došao si tiho..nečujno i s osmjehom na licu..
Tim pokvarenim osmjehom..
Gledao me tim pokvarenim pogledom…
Pronašao kutak u mom ranjenom srcu..
I ostao tu…bez pitanja, bez ijedne riječi…
I sve si dublje gradio taj kutak…
Bez dozvole..bez mog pristanka…
I šta sam drugo mogla…
Pomirlila sam se s tim da tu stanuješ…
Nisam te više mogla otjerati...navikala sam se
…i taman kad sam prihvatila tebe ko stanara…
spakirao si kovčege i otišao…
Otišao s onim pokvarenim osmjehom na licu..
A u kutku koji si sagradio ostavio si djelić sebe
Djelić svog pokvarenog pogleda…..
Da me ponekad sjeti na tebe……
Da me sjeti na to koliko si pokvaren….
UBOJSTVO «NAŠE» LJUBAVI
Noćas smo ubili našu ljubav..
Dok sam ja bespomoćno gledala nju kraj tebe...
Ona se raspadala na sastavne dijelove…
Tuga, bol, jad i jal……….
M. ubili smo je….jesi li svjestan?...
Nismo se bojali ubiti je…
A tko će sad nositi tugu?
Tko će osjećati veću bol?
Tko će sada odgovarati za ubojstvo naše ljubavi..?...
..SRUŠILO SE SVE...
By,by, by baby by.....možda i zvijezde gube sjaj..
možda je raj..prevara za kraj...
možda je najbolje ...
godinama iza nas....
Srušilo se sve...
KO SVAKA ZVIJEZDA IDEM KRAJU SVOM...
K'o svaka zvijezda idem kraju svom
Kazne sam svoje isplakala već
I neću laži s nekim novim snom
Jer gazio si svaku svoju riječ
K'o svaka zvijezda idem kraju svom
Snage sam svoje potrosila vec
I necu lazi s nekim novim snom
Jer gazio si svaku svoju rijec
K'o svaka rijeka idem moru svom
I zalud moje nade i moj trud
I zalud molbe na ramenu tvom
More mi zelje razbija o sprud
Ti ostavljas me samu
U tami raste strah
I razbija se ljubav
U pepeo i prah
U oci tuga pada
Izbila je noć
Tebi je sve to lako
Pobjec i opet doc
Svatko ima svoju zvijezdu sto kazuje mu put
A moja se zvijezda gasi
Koji je moj grijeh
Zasto me stize pokora
K'o svaka zvijezda idem kraju svom
Kazne sam svoje isplakala vec
I necu lazi s nekim novim snom
Jer gazio si svaku svoju rijec
U dusu pala mora
Ispio si mi sne
Burna smo prosli mora
Pokora ljubav je
U oci tuga pada
Izbila je noc
Tebi je sve to lako
Pobjec i opet doc
Koji je moj grijeh
Zasto me stize pokora
TIŠINA I PRAZNINA...
Tišina.......................................
Praznina u meni odaje to da te već dugo nisam vidjela...
Pokušavam se sjetit tvog glasa...u mislima lovim tvoj pogled..
Osjećam dodir tvojih ruku....
Al na putu ispred mene samo tišina i praznina.....
Bez boja, mirisa, tona i okusa.....
Bez ičeg....................................
Mirim se s tim da te još neko vrijeme neće biti...
Moram se stopiti s tom tišinom i prazninom..
Moraju postati dio mene...
Onaj dio koji ti ne možeš ispuniti...
I pitanje dal ćeš ikad moći....
Bojim se da nećeš....
Ostat ću samo ja....................
Ja...TIŠINA I PRAZNINA....
u tebi prepoznajem zrcalnu sliku svoje duše...
Raste i razbuktava se jer....
jedno drugo privlačimo poput magneta
Osvaja nas...
Ljubav je putovanje naših duša koje nadopunjuju
jedna drugu i postaju jedno...
Marko volim te...